u

im. s. neskl. dvadeset sedmo slovo hrvatske abecede

u

im. m. neskl. stražnji visoki samoglasnik

ȗ

usk. izriče različite pozitivne i negativne osjećaje [U, drago mi je što te vidim!; U, sad si stvarno pretjerao!]; sin. e

u

prij. 1. G označuje da što pripada komu [ruke ~ starice] 2. A a. označuje da je što usmjereno ili se kreće prema unutrašnjosti čega [gledati ~ daljinu; krenuti ~ grad] b. označuje da je što usmjereno prema postizanju kakva stanja, da je što cilj, rezultat kakve promjene [maskirati se ~ lava; pretvoriti se ~ leptira] c. označuje da se što zbiva unutar kakvih vremenskih granica [odmarati se ~ nedjelju] 3. L a. označuje da se tko ili što nalazi unutar čega [živjeti ~ gradu]; ant. izvan b. označuje da se što zbiva unutar kakvih vremenskih granica [živjeti ~ prošlome stoljeću] c. označuje da se što odvija na kakav način [jahati ~ galopu; plesati ~ ritmu]

ȕā

usk. izriče negodovanje i neodobravanje [Ua, promašio je siguran pogodak!]; sin. bu

ubáciti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùbācīm, 3. l. mn. ùbācē, imp. ubáci, aor. ubácih, prid. r. ubácio, prid. t. ùbāčen 1. bacajući učiniti da što dospije u kakav prostor [~ pismo u poštanski sandučić; ~ loptu u koš] 2. brzim pokretima i bez reda smjestiti što u kakav prostor [~ stvari u ladicu]; sin. utrpati; ant. izbaciti 3. pren. naknadno uvrstiti što u što, naknadno dodati što čemu [~ nove bilješke u tekst]; ant. izbaciti pren. • ubáciti se povr. pren., razg. v. umiješati se pod umiješati, uplesti se pod uplesti; vidski paranjak: ubacivati

ubacívānje

im. s. G ubacívānja 1. bacanje čega u kakav prostor 2. smještanje čega kamo brzim pokretima i bez reda; sin. utrpavanje; ant. izbacivanje 3. pren. naknadno uvrštavanje čega u što, naknadno dodavanje čega čemu; ant. izbacivanje pren. 4. postajanje nezvanim sudionikom kakva događaja; sin. miješanje, petljanje razg., upletanje

ubacívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ubàcujēm, 3. l. mn. ubàcujū, imp. ubàcūj, aor. ubacívah, imperf. ubàcīvāh, prid. r. ubacívao, prid. t. ubàcīvān 1. bacajući činiti da što dospije u kakav prostor [~ pisma u poštanski sandučić; ~ lopte u koš] 2. brzim pokretima i bez reda smještati što u kakav prostor [~ stvari u ladicu]; sin. utrpavati; ant. izbacivati 3. pren. naknadno uvrštavati što u što, naknadno dodavati što čemu [~ nove bilješke u tekst]; ant. izbacivati pren. • ubacívati se povr. pren., razg.; sin. miješati se v. pod miješati, upletati se; vidski paranjak: ubaciti

ȕbačāj

im. m. G ȕbačāja; mn. N ȕbačāji, G ȕbačājā sp. pogodak u košarci [U trećoj je četvrtini postigao jedan ~.]; sin. koš

ubádati (se)

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. ùbādām, 3. l. mn. ubádajū, imp. ùbādāj, aor. ubádah, imperf. ùbādāh, prid. r. ubádao, prid. t. ùbādān 1. prijel. a. pritiskati što ili prodirati u što šiljastim predmetom; vidski parnjak: ubosti v. pod ubosti (se) b. ozljeđivati koga rogovima ili žalcem; vidski parnjak: ubosti v. pod ubosti (se) 2. neprijel. imati sposobnost ozljeđivanja koga rogovima ili žalcem [Govedo ubada.; Pčele ubadaju.]; sin. bosti

ȕbav

prid. G ȕbava; odr. ȕbavī, G ȕbavōg(a); ž. ȕbava, s. ȕbavo; komp. ubàvijī zast. koji je ugodan oku, koji je skladna izgleda [~ krajolik; ubavo dijete]

ubíjānje

im. s. G ubíjānja 1. prouzročivanje čije smrti; sin. usmrćivanje 2. pren. a. razaranje ili uništavanje čega b. razg. pretjerano iscrpljivanje čime 3. međusobno oduzimanje života jedan drugomu

ubíjati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùbījām, 3. l. mn. ubíjajū, imp. ùbījāj, aor. ubíjah, imperf. ùbījāh, prid. r. ubíjao, prid. t. ùbījān 1. prouzročivati čiju smrt [~ stoku; ~ životinje]; sin. usmrćivati; vidski parnjak: ubiti 2. pren. razarati ili uništavati što [~ volju za radom]; vidski parnjak: ubiti • ubíjati se povr. 1. međusobno oduzimati život jedan drugomu 2. pren., razg. pretjerano se iscrpljivati čime [~ se od posla]; vidski parnjak: ubiti se v. pod ubiti

ùbirānje

im. s. G ùbirānja trganje ili skupljanje plodova ili raslinja  ~ poreza naplaćivanje poreza

ùbirati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùbirēm, 3. l. mn. ùbirū, imp. ùbiri, aor. ùbirah, imperf. ùbirāh, prid. r. ùbirao, prid. t. ùbirān trgati ili skupljati plodove ili raslinje [~ ljetinu]; vidski parnjak: ubrati  ~ porez naplaćivati porez

ùbiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ȕbijēm, 3. l. mn. ȕbijū, imp. ùbīj, aor. ùbih, prid. r. ùbio, prid. t. ubìjen 1. prouzročiti čiju smrt [~ stoku; ~ životinje]; sin. dokrajčiti pren., umoriti, usmrtiti; vidski parnjak: ubijati 2. pren. razoriti ili uništiti što [~ volju za radom]; vidski parnjak: ubijati • ùbiti se povr. 1. oduzeti sebi život; sin. usmrtiti se v. pod usmrtiti 2. pren., razg. pretjerano se iscrpiti čime [~ se od posla]; vidski parnjak: ubijati se v. pod ubijati

ublažávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ublàžāvām, 3. l. mn. ublažávajū, imp. ublàžāvāj, aor. ublažávah, imperf. ublàžāvāh, prid. r. ublažávao, prid. t. ublàžāvān činiti što blažim, smanjivati djelovanje čega [~ bolove; ~ kaznu]; sin. ublaživati; vidski parnjak: ublažiti

ublážiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùblāžīm, 3. l. mn. ùblāžē, imp. ubláži, aor. ublážih, prid. r. ublážio, prid. t. ùblāžen učiniti što blažim, smanjiti djelovanje čega [~ bolove; ~ kaznu]; vidski parnjaci: ublažavati, ublaživati

ublažívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ublàžujēm, 3. l. mn. ublàžujū, imp. ublàžūj, aor. ublažívah, imperf. ublàžīvāh, prid. r. ublažívao, prid. t. ublàžīvān usp. ublažavati

ùbod

im. m. G ùboda; mn. N ùbodi, G ȕbōdā 1. pritiskanje ili prodiranje u što šiljastim predmetom [~ iglom; ~ nožem] 2. ozljeđivanje koga rogovima ili žalcem [~ pčele] 3. rana prouzročena šiljastim predmetom

ùbog

prid. G ùboga; odr. ùbogī, G ùbogōg(a); ž. ùboga, s. ùbogo koji živi u bijedi i siromaštvu; sin. bijedan, jadan

ùbojica

im. m. ž. G ùbojicē, V ùbojice/ùbojico; mn. N ùbojice, G ùbojīcā 1. osoba koja je koga ubila [taj ~; ti ubojice] 2. žena koja je koga ubila [ta ~; te ubojice]

ùbojičin

prid. G ùbojičina; ž. ùbojičina, s. ùbojičino koji pripada ubojici

ùbojit

prid. G ùbojita; odr. ùbojitī, G ùbojitōg(a); ž. ùbojita, s. ùbojito; komp. ubojìtijī 1. koji može ubiti [ubojiti otrov; ubojito oružje] 2. pren. koji teško pogađa svojom oštrinom [ubojite riječi]

ubòjstvo

im. s. G ubòjstva; mn. N ubòjstva, G ùbojstāvā/ùbōjstvā oduzimanje života drugomu čovjeku [~ s predumišljajem]

ùbosti (se)

gl. svrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. ubòdem, 3. l. mn. ubòdū, imp. ubòdi, aor. ubòdoh, prid. r. m. ùbō, ž. ùbola, s. ùbolo, mn. ùboli, prid. t. ubòden 1. pritisnuti što ili prodrijeti u što šiljastim predmetom 2. ozlijediti koga rogovima ili žalcem; vidski paranjak: ubadati ( se)

ubrájati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùbrājām, 3. l. mn. ubrájajū, imp. ùbrājāj, aor. ubrájah, imperf. ùbrājāh, prid. r. ubrájao, prid. t. ùbrājān uzimati što u obzir, uvrštavati ili dodavati koga ili što u kakvu skupinu ili cjelinu [~ sve ocjene u prosjek]; vidski parnjak: ubrojiti

ùbrati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùberēm, 3. l. mn. ùberū, imp. ubèri, aor. ùbrah, prid. r. m. ȕbrao, ž. ȕbrāla, s. ȕbrālo, mn. ȕbrāli, prid. t. ȕbrān 1. otrgnuti ili skupiti plodove ili raslinje [~ ljetinu]; vidski parnjak: ubirati 2. pren., razg. v. naplatiti

ùbrizgati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùbrizgām, 3. l. mn. ùbrizgajū, imp. ùbrizgāj, aor. ùbrizgah, prid. r. ùbrizgao, prid. t. ùbrizgān štrcaljkom unijeti kakvu tekuću tvar u što [~ injekciju; ~ ulje u motor]; sin. uštrcati; vidski parnjak: ubrizgavati

ubrizgávānje

im. s. G ubrizgávānja unošenje kakve tekuće tvari u što štrcaljkom; sin. uštrcavanje

ubrizgávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ubrìzgāvām, 3. l. mn. ubrizgávajū, imp. ubrìzgāvāj, aor. ubrizgávah, imperf. ubrìzgāvāh, prid. r. ubrizgávao, prid. t. ubrìzgāvān štrcaljkom unositi kakvu tekuću tvar u što [~ injekciju; ~ ulje u motor]; sin. uštrcavati; vidski parnjak: ubrizgati

ubròjiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùbrojīm, 3. l. mn. ùbrojē, imp. ubròji/ùbrōj, aor. ubròjih, prid. r. ubròjio, prid. t. ùbrojen uzeti što u obzir, uvrstiti ili dodati koga ili što u kakvu skupinu ili cjelinu [~ sve ocjene u prosjek; ~ koga u popis gostiju]; vidski parnjak: ubrajati

ubròjiv

prid. G ubròjiva; odr. ubròjivī, G ubròjivōg(a); ž. ubròjiva, s. ubròjivo v. uračunljiv, uračunjiv

ubròjivōst

im. ž. G ubròjivosti, I ubròjivošću/ubròjivosti v. uračunljivost, uračunjivost

ùbrus

im. m. G ùbrusa; mn. N ùbrusi, G ȕbrūsā komad papira ili tkanine kojim se brišu usta nakon jela; sin. salveta razg.

ȕbrzān

prid. G ȕbrzāna; odr. ȕbrzānī, G ȕbrzānōg(a); ž. ȕbrzāna, s. ȕbrzāno; komp. ubrzànijī koji je povećane brzine [~ ritam srca; ubrzano gibanje]; ant. usporen

ȕbrzāno

pril. komp. ubrzànijē povećanom brzinom [~ se gibati]; ant. usporeno

ubrzánje

im. s. G ubrzánja 1. povećavanje brzine kretanja u jedinici vremena; ant. usporenje 2. fiz. promjena brzine u jedinici vremena; sin. (akceleracija)

ubr̀zati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ubr̀zām, 3. l. mn. ubr̀zajū, imp. ubr̀zāj, aor. ubr̀zah, prid. r. ubr̀zao, prid. t. ȕbrzān 1. povećati brzinu čega, učiniti da se tko ili što kreće većom brzinom [~ vožnju] 2. učiniti da se što prije, brže dogodi ili ostvari [~ ozdravljenje]; sin. (pospješiti); ant. usporiti; vidski paranjak: ubrzavati

ubrzávānje

im. s. G ubrzávanja 1. povećavanje brzine čega, činjenje da se tko ili što kreće većom brzinom 2. činjenje da se što prije, brže dogodi ili ostvari; sin. (pospješivanje); ant. usporavanje, usporivanje

ubrzávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ubr̀zāvām, 3. l. mn. ubrzávajū, imp. ubr̀zāvāj, aor. ubrzávah, imperf. ubr̀zāvāh, prid. r. ubrzávao, prid. t. ubr̀zāvān 1. povećavati brzinu čega, činiti da se tko ili što kreće većom brzinom [~ vožnju] 2. činiti da se što prije, brže dogodi ili ostvari [~ ozdravljenje]; sin. (pospješivati); ant. usporavati, usporivati; vidski paranjak: ubrzati

ȕbr̄zo

pril. za kratko vrijeme, u bliskoj budućnosti [Ubrzo će doći.]; sin. brzo, skoro, uskoro

ubùdūće

pril. od sada nadalje [Ubuduće će sve biti u redu.]

ucijéniti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùcijēnīm, 3. l. mn. ùcijēnē, imp. ucijéni, aor. ucijénih, prid. r. ucijénio, prid. t. ùcijēnjen prijetnjom ili zastrašivanjem uvjetovati što ili prisiliti koga na što [Ucijenio ga je tražeći novac u zamjenu za podatke.]; vidski parnjak: ucjenjivati

ȕcjena

im. ž. G ȕcjenē; mn. N ȕcjene, G ȕcjēnā uvjetovanje čega prijetnjom ili zastrašivanjem ili prisiljavanje koga na što

ucjenjìvāč

im. m. G ucjenjiváča, V ȕcjenjivāču; mn. N ucjenjiváča, G ucjenjiváčā osoba koja koga ucjenjuje

ucjenjivàčica

im. ž. G ucjenjivàčicē; mn. N ucjenjivàčice, G ucjenjivàčīcā žena koja koga ucjenjuje

ucjenjivàčičin

prid. G ucjenjivàčičina; ž. ucjenjivàčičina, s. ucjenjivàčičino koji pripada ucjenjivačici

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga